Home / Zenski Kutak / Život je zaživio. Ali nismo slikali

Život je zaživio. Ali nismo slikali

Sjedimo za stolom, naručujem kavu, puši cigaru.

Autor: Iris Mirosavljević

“Bili smo te noći tijekom vikenda”, kažem.

“Što ste nosili?” Da biste vidjeli sliku. ”

“Obukla sam tu plavu haljinu, znate moju. Nemam sliku.

“Kako nemate sliku? Nisi slikao? Ništa?

Gleda me s iznenađenjem, kao da nije jasno zašto smo uopće išli na večeru, kad nismo slikali. Ni jednom.

Kasnije ulazim u stan i kad pristanem na sendviče za večeru, gledam ga. Šivao je dlake s glave i izražavao kreativnost novim kletvama, jer je dvadeset dva majmuna trčalo iza lopte, jedan je upravo propustio. Gledam ga i mislim da ljudi godinama plaćaju bogatstvo i putuju da bi osjetili taj osjećaj dok gledaju nešto. Ili nekoga. Moj osjećaj živi u mojoj dnevnoj sobi.

Možda ćemo ga jednom zamjeriti. Kad mi daju godinu dana trbuh, želim se podsjetiti da sam stvarno mršava ili da sanjam.

Kad mi lice rasprši pore, htjet ću se sjećati nekih drugih. Kad ti zubi izrastu iz glave, želiš se pohvaliti da si se nekad osmjehnula kad ti je lice zaškripalo od smijeha. Kada želite biti sigurni da zapravo možete pokrenuti vlastite noge, a vaša fotografija neće biti. Možda ćemo ga onda zamjeriti.

Ako smo blagoslovljeni da izdržimo, tako da vas rađam, djeca neće vjerovati da smo nekada toliko putovali. Voljeli su ih i voljeli, disali su pluća, njihovi su životi bili živi. Gdje vas pitaju Instagram, mobiteli i društvene mreže pune slika i hakova? Možda je, kao što prije nismo imali.

Loading..

Možda ćemo ga jednom zamjeriti, i ako hoćemo, odmah ću vam se ispričati, ispričati se za moje pogreške. Oprostit ćete što se smijemo smijehom i jedva dolazimo u zrak, zaboravljam i imam mobitel, sve za mene. Neće vam smetati, nadam se, dokle god toliko pričate da uživam gledati vas, tako da se ne sjećam vaših zubi da dokumentiram objektiv fotoaparata.

Vaši plesni potezi su toliko dobri da ritam izbacuje mogućnost stvaranja videa za posao. Vaši koraci su tako lagani da nas nose u svjetove u kojima nema ništa drugo do ništa osim nas samih.

Kad smo stari i pomalo senilni, možda nećemo vjerovati da smo pola svijeta posjetili, da smo kušali i pili, ostale gradove u kojima smo živjeli. Znat ćete, i ja znam, i neka to bude dovoljno.

Zaboravio sam da postoji tehnologija, mreže i netko na drugoj strani zaslona dok sam u memoarima upisivao raspored vena na vašim rukama. Možda neće vjerovati da jesmo i da ćemo postojati, i možda mislimo da smo ludi.

Oni su ludi, jer nemaju nikoga tko bi barem pet minuta mogao zaboraviti imati mobitel.

Ja ću znati. Voljeli smo se i voljeli, okusili i pili, disali su pluća, životi su im se promijenili. Bili smo. Ali nismo slikali.

Check Also

Dobre se stvari počinju događati kada se odmaknemo od negativnih ljudi

Svi znamo ovu frazu, drugu za redom. I svi smo pametni kad trebamo konzultirati drugog, ...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *